Memoari · poglavlje 2

Velja Gora i Mokro polje

Položaj sela

Južno, na oko 2 časa pješačenja, od grada Trebinja (kada nije poplavljeno Mokro Polje ili 3,5 do 4 sata, kada je poplavljeno) , odnosno 8,3 km. od centra Trebinja, na južnom obodu Mokrog polja, na nadmorskoj visini od oko 340 m., nalazi se malo selo, Velja Gora, naseljena porodicama Kojovića, od kraja 17. vijeka.

Sa istočne strane, prema selu Uvjeća, Velju Goru zatvaraju brda: Koliba, Zelenikovac, Orlovac, Važinovica, Berin glavica, Vardar, Pleće, Zelenje, Kapak, kotlina Prodo koju sa istoka zatvaraju brda duž Prisojne strane. Između brda na istočnoj strani Velje Gore je više udolina sa obradivim površinama ali i bespućem kao što su: Lena dolina, Rosulja, Duboki do, Kupinovica, Važinovica, Adžov do, Zagorje, Kneždo, Cerje i Božajići.

Sa južne strane, iz pravca sela Kremeni Do, Valju Goru zatvaraju dva dola - Donji do i Gornji do i, u produžetku, četiri manje doline – Razdolje 1 i 2 i Cerovac.

Sa jugozapadne strane je brdo Pješivac a sa zapadne, u pravcu sela Zgonjevo Ljen Korito, brdo Grušća Glava, Mokri Dolac i Krš.

Sa sjeverne strane, selo je otvoreno, sa širokim pogledom na sela Bugovinu i Rasovac, u daljini do 10 km selo Todorići, brdo Hum i jugozapadni dio Trebinja. Sa pozicije Velje Gore, prema zapadu, preko Mokrog Polja i Trebinjskog Polja, sela Bihova, starog naselja Dolova, sela Volujac, Gomiljana, Grada Sunca, širok pogled se prostire do tridesetak km u Popovom Polju.

Okolina Velje Gore je pokrivena stjenovitim proplancima i niskim šumskim rastinjem: Jasen, grab, hrast, drača, brijest, kljen, zanovijet(tilovina), smreka…

Do 1952. godine u Veljoj Gori sva domaćinstva (9) su gajila puno stoke, sitnog (koze i ovce) i krupnog zuba (goveda i konji). Bilo je lako obezbijediti hranu za svu stoku ako je bilo dovoljno radne snage. I djeca, uzrasta preko 5 godina mogli su da značajno doprinesu u odgoju stoke.

Stoka je bila glavni izvor obezbjeđenja hrane za domaćinstvo i novčanih sredstava za zadovoljenje onih potreba koje se, u kućnoj radinosti, nisu mogle proizvoditi: Odjeća, obuća, petrolej za osvjetljenje, šećer, kafa, brašno i t.d.

Tih šezdesetih godina, povećanjem zapošljavanja stanovnika Velje Gore i odlaskom omladine na školovanje, zakonskom zabranom gajenja koza, smanjen je broj stanovnika za poljoprivredne radove i, uglavnom, niko nije razmišljao o životu i ostanku u Veljoj Gori. Nisu jedino pomenuti faktori uticali na raslojavanje Velje Gore i okolnih sela. Odlučujući faktori su,

ipak, bili: Plavljenje Mokrog Polja, nedostatak putne komunikacije prema Trebinju, svakogodišnje suše, konforniji život u gradu, u novoizgrađenim stanovima i t.d.

Danas, dok ovo pišem, u selu živi samo jedan stanovnik – penzioner.

Nema stoke, koza, ovaca, krava, volova, konja, junadi, teladi, svinja…

Iz sela, u pravcu okolnih brda i dolova, može si izići, samo, na udaljenost od oko 200m!

Mokro polje – zla kob od iskona

Mokro Polje je jedna zatvorena depresija, površine preko 100 ha sa vrlo različitom strukturom i kvalitetom poljoprivrednog zemljišta. Po polju i, naročito duž cijelog njegovog oboda, su estavele koje, od jeseni do kraja zime pune polje vodom, ranije, do kote iznad 275 m., u toku ljeta, rijetko nivo takvih voda dostiže maksimalni nivo (1948 i 1979. g.). Zbog takvih okolnosti, vrlo su ograničene i, izuzetno, rizične mogućnosti rentabilne poljoprivredne proizvodnje, jer kasna sadnja i sijanje, ugrožava suša a rana sadnja i sijanje, potopi voda Mokrog polja..

Prije nekoliko godina, sijao se kukuruz, sijerak, grah poljak, bostan, tikve, jara (kasna) pšenica, koja se sije krajem aprila, zatim, duvan a po obodu vinova loza, smokve… Budući da je to bila proizvodnja na posušju (bez navodnjavanja), prinosi su bili vrlo, vrlo mali i, apsolutno, nerentabilni.

Šire razmišljanje autora: kako je nastalo Mokro polje

Sa sigurnošću se može tvrditi da je Mokro polje nastalo, u neka davna vremena, mjerena milijardama godina, nakon povlačenja kraškog jezera koje su punile vode nastale topljenjem glečera sa okolnih visokih brda i planina i, naravno, rijeke Trebišnjice sa manjim ili većim pritokama. Mokro polje je posljednji put moglo nastati i to krajem Mlađeg ledenog doba, nakon povlačenja ledenjaka, vjerovatno, unutar perioda prije 10 - 15.000 godina. Može se pretpostaviti da se ova pojava javljala bez broj puta, milijardama godina prije Mlađeg ledenog doba jer su tektonska dešavanja i promjene uzrokovale izmjene reljefa i klimatske promjene. Nakon povlačenja leda koji je pokrivao pojedine dijelove zemljine površine, ostajala je više vijekova pustoš koju je postepeno i sporo naseljavao biljni i životinjski svijet. Za to vrijeme eolska i vodena erozija uzvišenja, spiranjem zemlje u niža područja, od brda i planina stvarala je golet i na uzvišenjima a nizini, plodna polja. Tako je trebalo i jeste nastalo, plodno, prostrano Trebinjsko i Popovo polje, okruženi goletima krša. Lako se prepoznaje djelovanje tih erozija po rasporedu taloženog materijala na putevima oticanja voda od topljenja leda. Tako, na primjer, na Zubačkom polju se, na površini nalaze krupniji kameni obluci a ispod površine, do 3-4 m., pijesak sve sitnije i sitnije granulacije. U pijesku – „kućice“ raznovrsnih školjkica, što svjedoči o živom svijetu pod vodom..

Valove jezera u Mokrom polju mogli su, samo površinski, da pokreću vjetrovi i tektonski poremećaji pa je, zbog toga, taloženje bilo, samo, od krečnjačkih najsitnijih, poput brašna, granulacija, što se sada pokazuje na dubini do 20-60 cm., što je, vremenom, prekriveno plodnom zemljom koja se formirala nakon povlačenja jezera i nastankom vegetacije. Taj sloj taloga najsitnije krečnjačke granulacije, zvani đer, kada se osuši postaje sitna, brašnasta, masa a kada je vlažna izgleda kao krema ili pasta za najfinije poliranje. Osušenu „kremu“ od đera, koristili smo, poslije rata, kao školsku kredu. Ta masa je slabije plodnosti i hladna. Seljaci smatraju da ta, stalna vlažnost i hladnoća đera, u dubini do 60-70 cm., pogoduje kulturama koje bolje trpe sušu kao što je duvan, bostan, tikve, sijerak, metlaš, grah poljak i sl. Ipak, da se ne shvati da su pomenute biljke, zahvaljujući đeru, tako prinosne kao kada bi imale normalnu strkturu zemljišta; čak, ni korjen povrtarskih kultura ne prodire duboko u đer, osim kada bi se redovno navodnjavalo. Mokro polje je, bez navodnjavanja, sa plavljenjem, od rane jeseni do proljeća i sušom, u ostalom dijelu godine, za biljni i životinjski svijet, prokletstvo i izvor svekolikog siromaštva i bijede ljudi.

Mokro polje nikada nije bilo pogodno za intenzivnu obradu zemlje. Poljoprivreda se zasnivala na malim površinama gdje su, i najmanje, prirodne nepogode rezultirale uzaludnim, nadljudskim trudom. Zemlja se obrađivala primitivnim oruđem i uz ograničenu upotrebu konjskog i volovskog rada. Oranje se moglo obavljati najdublje do 25 cm, što ni za jednu kulturu nije bilo dovoljno. Da bi se dobio kakav-takakav rod, u toku ljetnih vrućina, ko god je bio moćan, dorađivao je, za sledeću sezonu, slobodne parcele tako da se kopalo dikelama, lopatama, krampama i ćuskijama do dubine od najmanje 60 cm, izvaljujući grudve zemlje težine preko 50 kg. To je bio robovski rad, na temperaturi koja je, uglavnom, bile iznad 40ºS, dnevno, od 5,00 do 20,00 sati, uz odmor, u hladu nekog drveta, od 13,00 – 16,00 sati…

Ukućani su, i oni manji, kao i odrasli, bili stalno zauzeti tekućim poslovima pa se vodilo brige o ishrani porodice i stoke. Zahvaljujući stočarstvu, bilo je, u izobilju mesa (naročito suvog), mlijeka, sira, kajmaka, putera, jaja, kupusa raštana u baštama (od kraja ljeta do kraja proljeća) i mnogih drugih povrtarskih kultura ali samo u vrijeme kada je bilo dovoljno padavina za vrijeme vegetacije.

Na dubini od oko 20-35m, u nekim estavelama Mokrog polja se moglo doći do zdrave pijaće vode, odakle su se, do izgradnje čatrnja, snabdijevali vodom za sve potrebe domaćinstva. Vodu su izvlačili iz tih jama i nosili, u drvenim posudama (burilo, oko 15- 20 l.) na udaljenost od preko 2 km. Ili, ko je imao više posuda mogao je da na konja natovari više tih posuda i, sâm, usputno, da ponese, na leđima 2 posude, odnosno, 35-40 litara vode.

Može li se, danas, zamisliti, takvo zadovoljenje brojne porodice ( 8-16 članova) svim potrebama vodom i, makar 200 grla koza i ovaca, desetak goveda, 1-2 konja i 2-3 svinje ?

Kozji put, kojim se dolazilo u selo iz Mokrog Polja, u dužini od oko 550 m., do 1970. g., se mogao koristiti samo za pješake, stoku i brdske, lake, tovarne konje.

Prva trasa takvog puta je napravljena oko 1910.g. i dograđivana sve do 1975.g. Od tada, .u selo se može doći i najtežim teretnim vozilima ali ne i autobusima (zbog krivina). Danas je preko Mokrog Polja nasip, odnosno put, makadam, prosječne visine oko 1m i širine, u osnovi oko 8 m. a gazni dio oko 3m., redovno neodržavan (jer, stvarno, nema ko, iz sela, da taj posao radi), konstantno u lošem stanju.

Do vode se nije moglo doći u svim estavelama kojih ima oko 60. Do nazad 70 godina bilo je samo dvije jame iz kojih se izvlačila voda. Danas se može doći do vode samo u Malom šumetu, koju niko ne koristi jer je zagađena pesticidima.

Od Velje Gore do Trebinja pješke se putovalo, dijelom brdom, od trnja do trnja, sa stijene na stijenu (Od rasovca do Trebunja je bio kolski, makadamski put u dužini od oko 5 km), najmanje 2,5 do 3 sata. Na posao i u školu polazilo se od kuće u 4,5 časova da bi se stiglo na posao ili u školu u 7 časova. Taj isti put je trebalo savladati u povratku do kuće (Do 1950 godine malo je ko imao kišobran ili kabanicu za zaštitu od vremenskih nepogoda. Osvjetljenje nikakvo ili bi rascijepili drvenu motku, u rascjep stavili komad gume, prethodno zagrijan i taku zapaljen služio je umjesto fenjera ili baterijske lampe. Ipak, iz toga malog sela iz 6 kuća iz išla su djeca u školu, završavala razne zanate, srednje stručne škole, gimnaziju, fakultete i doktorate.

Dok ovo pišem u selu živi samo jedan penzioner.

Da li je moglo biti bolje? Naravno, bolje, humanije i sa minimalnim troškovima. Ali, to nije zavisilo od mještana Velje Gore, nego isključivo od vladajućih lokalnih struktura vlasti

Tada i sada ! Budućnost ovoga sela biće onakva kakva je, sada Crna ljut, odakle su doselili prije 300 godina.

Put kojim se išlo iz Velje Gore u Mokro polje do 1966. godine
Put kojim se išlo iz Velje Gore u Mokro polje do 1966. godine

Od 2015. godine, Mokro Polje je prekriveno mrežom podzemnih plastičnih cijevi i šahtova, na površini, sa tehničkom vodom, pod pritiskom, iz rijeke Trebišnjice, ali se malo sva ta savremena, dostignuća koriste, prije svega zbog poplava i zbog nedostatka radne snage. Dakle kasno. Ono o čemu su vijekovima, i milenijumima, mogli samo da sanjaju, kada je u pitanju navodnjavanje, sada je realnost ali, kada je u pitanju odvodnja plavnih voda, taj san je stigao samo do projektnog rješenja. Ali kasno i prekasno. I ovaj problem će, nadajmo se, biti realizovan ali to čudo, znano Mokro polje, zajedno sa lokalnim vlastima u svim društvenim sistemima,koje u sebi i sa sobom, nosi objektivan i zlu kob sa najvišim dramatičnim posljedica, te, do sada i sada donio je da je selo ostalo bez odgovarajuće radne snage, sa oskudnim radnim navikama, znanjem i htjenjem, te materijalnim mogućnostima za realizaciju odnosnog projekta, što ne daje nikakvu nadu niti mjesta optimizmu.Možda je sva nada i optimizam u prodaji sela onome kome je Svevišnji Bog, davno, namijenio, onima koji ne znaju srpski jezik, običaje, kulturu. Oni koji dođu, kupujući ili uzurpirajuću napušteno, neće položiti cvijet na granitni kamen grobova niti upaliti svijeću za pokoj onih čiji grobovi svjedoče o jednom vremenu, kupcima ili uzurpatorima sela, sela čija je sudbina da nestane iako je samo. 8 km udaljeno od najsrpskijeg i najljepšeg srpskog grada.

Ništa čudno ni novo. Istorija i arheolozi bilježe bezbroj ovakvih i sličnih slučajeva od prije starih Sumera do ovih dana. I mi, evo bilježimo. Ko danas zna za stećke i grobove između Uvjeće i Kremenog dola, ko zna šta je bilo sa Božovićima (Božajićima) i grobovima onih koji su živjeli na prostoru sadašnje, umiruće, Velje Gore? Bez imalo sumnje nije greška vjerovatu u takvu našu budućnost.

Šire razmišljanje autora: Mokro polje kao karma

Sve u svemu, Mokro polje je karma koja označava neumoljivo i neizbježno sazrijevanje svakog našeg htjenja ili postupka, odnosno svako djelavanje koje pokreće sudbonosni lanac svih uzroka i posljedica. Ta karma drži čovjeka u vječnom toku događanja koji se smatraju izvorom svakovrsnog bola i patnje i iz kojeg se traži, do ovih vremena, nikada i nikakvo oslobođenje.

Zahvaljujući uslovima uzgoja stoke i obradivim površinama po brdskim vrtačama, stanovnici Velje Gore nisu bili gladni ni umirali od gladi ali jesu umirali od mnogih bolesti zbog neadekvatnih higijensko-dijetatskih uslova i odsustva najosnovnijih vidova zdravstvene zaštite, obrazovanja i opšte kulture.

Ako se ovome dodaju prostorije u kojima se stanovalo i živjelo, što ja pamtim i svjedočim, moja mladalačka promišljanja, snovi i iluzije o ljudskim a ne, u kontinuitetu, nadljudskim uslovima života i, naročito, u minulim, ratnim i poratnim vremenima, su bile jedina realnost i išla su u pravcu upoređivanja i izjednačavanja uslova života u najsiromašnijim državama i dijelovima Afrike, Azije, srednje i Južne Amerike.

Mokro polje pod vodom
Mokro polje pod vodom

Toponimi oko Velje Gore

  • 1. Koliba
  • 2.Završje
  • 3. Važinovica
  • 4. Zelenikovac
  • 5. Vardar
  • 6. Velja Gora (brdo i lokva)
  • 7. Osoje
  • 8. Kapak
  • 9. Ljuljevci sa Lazinom
  • 10. Zagorci
  • 11. Veliko platno
  • 12. Adžov do
  • 13. Knez do
  • 14. Donji i Gornji do
  • 15. Mokri dolac
  • 16. Crkvina (Staro(?) i Novo Groblje)
  • 17. Vlaka
  • 18. Mokro polje
  • 19. Vješala
  • 20. Šćeran-dolina, Klačina, Provaljena dolina, Stupi, Mali i Veliki Gradac
  • 21.Kuk
  • 22. Seoce.